|
|
| < | siječanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Flyleaf - I'm So Sick
CURRENT MOON
About me
Matija mi je ime, ali sam lokalno još poznat kao MrmA. Rođen davne 1990-e godine, točnije 20.05.1990. Volim stvari koje me zanimaju. ne volim koje me ne zanimaju (kako neobično), iako se oboje zna često mijenjat. Recimo, volim fantasy, metal, rock, goth, tehno efekte nekad u muzici, japan, srednji vijek, čast, osvetu, WoW, crnu i crvenu boju, kapute, kožu, mistiku, morbidnost, sarkazam, ironiju, biti doma poslije škole bez obaveza, vježbat pjevanje, itd. Ne volim (ko inače) cajke, Bruce Dickinsona, Axl Rosea, preseratore, tehničku školu u Sisku, "čru" preseravanje, napit se previše, ljude koji pljuju i seru slabijima od sebe (ne mora bit fizički), većinu stvari koje završavaju na -izam, veliku većinu ljudi s PvP servera u WoWu, gnomove, itd.
Ne volim se družit s ljudima s kojima ne želim na silu, radije se odvojim od njih ili nešto - što je razlog zašto ne izlazim često. Prilično sam emotivan za lika, ali sam često i hladnokrvan. Muzika koju slušam nije ništa određeno i ne vlim se grupirat u neke hrpice - slušam što mi paše, većinom moderniji metal i gothic. Htio bih naučit svirat gitaru i htio bih pjevat u nekom bendu (my dream =D ). Stil oblačenja je neki goth/metal/skater recimo, jer se oblačim kak ja volim većinom, makar ne mogu kak bi htio jer ne mogu kupiti nigdje što ja želim. Imam svijetlo smeđu dugu kosu i farbam se u crno stalno. Kad izlazim van, često nosim crnu olovku na očima. Obuvam samo marte i vansice, nekad znam i svoje stare starke.
Heh, to je to mostly.
Msn - mrmangelus@hotmail.com ali nikad ne allowam ljudima za koje ne znam da će me stavit, ako mislite, bar se javite na blogu il negdje da će te me stavit u kontakte (šta bi ja, ne volim da me stavljaju ljudi koje ne poznam baš =P )
"Have you ever been at someplace
Recognizing everybody's face
Until you realized that there was no one there you knew"
Flyleaf - I'm so sick (wow machinima by BaronSoosdon)
A glje, ja živ. =P
Nego, znam ja da će se većini gadit ovaj video, nekima će bit dobar, neki ga neće ni pogledat jer piše "WoW" gore, al meni je pjesma jebena a lik koji je napravio video je genijalac. (lik je sam napravio cijeli video koristeći se nekim programima i likovima iz WoWa)
Ne da mi se pisat, ako se netko hoće javit, evo vam pa se javljajte dolje.
Vratio sam se na staru adresu, čudno mi je bilo danas kad opet nisam mogao nać svoj blog, pa sam ga odlučio vratit na staru adresu kad ga nađem. =p
Ode ja u WoW valjda il nešto, uživajte! (makar nitko ni neće vidjet ovaj post jer nitko ne dolazi više al ok, pričam sam sa sobom =D ).
Tamno doba je prošlo, eh...
Danas sam razmišljao malo, i skužio sam zapravo da je bolje dok traje škola neg kad su praznici.
Dok je škola, provođenje vremena na kompjuteru, izlaženje van s frendovima, odlazak do kafića, samo šetanje gradom ili ulicom, sve ima nekak... ljepši filing, više se tom radujemo i jedva čekamo to, dok pod praznicima je sve to.. predostupno, izađeš kad oćeš, vratiš se kad oćeš, radiš šta oćeš... dojadi lako i unatoč tome što je i dalje dobor, nije to više toliko dobro... Weird actually, ali škola čak i nešto "dobro" utječe na nas. O.o
Nisam dugo bio na blogu, i vidim da su (opet) dosta toga promijenili i uveli.. Eh, di je dobri stari blog sad... A jebga, stvari prolaze kak se i otkrivaju, samo više mogu razočarat nego oduševit...
Kao što svi znaju, da, WoW i dalje perem, lijepo sam upozno tam punu kitu puno boljih ljudi nego ovdje u ovoj zabiti, di su svi nadrkani i oće se dokazat da su face il šta ja znam već, i tako meni i Ivani vjerojatno na zimu dolazi frend Johannes from Sweden. =)
Mislim da ću e malo pozabavit i nabacit drugi... kak li se zove više... a ono gore.. banner valjda, na blogu. Iako ne znam šta bi mogo, al eto, možda vratim neš staro il neam pojma šta...
Eh, i da, to što nikom ne komentiram blogove, najte se ljutit jer nije nikaj osobno, ne visim po blogovima toliko često da ih pratim ili nešto, a koji je smisao napisati nešto bzvz na post koji ima smisao? O.o Bah...
Idem još promijenit pjesmu na blogu, i da dodam jedan jeben video jedne jebene starojugoslavenske grupe koju mi je Robbie pokazo. ^^
Uživajte, god of war Mrmsess je uvijek s vama! =)
Alogia - Novi Dan
Cenzura, je** ga.
Putovanje u nepoznato, pih, sad bi ja kao trebo nabacit neki dubokoumni post.
Što je najgore, rado i bi, al ne znam o čem. O.o
Tak da eto, ostavljam vas sa nekim cenzuriranim riječima koje nikada nećete saznat šta su značile, MWAHAHAHHAHAHA... -.-
Jeb* te led
Nemoj je*at
Sr*nje
Jeb*m ti mater
Dup*lizac
Pi*ka materina
Šu*čina
Ku*ac
Pi*ka
Usr*no
Pe*er
Jeb*no
E sad, kakve veze imaju sve te riječi jedna s drugom? Pokušajmo napisat jednu rečenicu, gdje će se one zabranjene riječi cenzurirati.
Jebote led, koji kurac ovi dupelisci jebu sad? Jebo im ja svima mater u usranu pičku da im jebo ja mater! Koje jebeno sranje, u pičku materinu, jebene pederčine! Nemoj jebat da su Gu*s 'n' Roses sranje!
Toliko od mene.
Nadajte se da neću napisat post uskoro jer očito nisam baš pri sebi, onak, kak se usuđujem po Ga*sima srat, i to još na tako djetinjast način...
Jebiga, dijete sam u duši, svi mi to kažu (iako mi još nitko to nije nikad rekao, al ko sad gleda detalje)
Pljuj pljuj
Uživajte u ostatku prokletih praznika (bolje prokleti praznici neg prokleta škola, eh)!
Yellowcard - Empty Apartment
Called me out
You stayed inside
One you love
Is where you hide
Shot me down as I flew by
Crash and burn
I think sometimes you forget where the heart is
Answer no to these questions
Let her go, learn a lesson
It's not me, you're not listening now
Can't you see something's missing
You forget where the heart is
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say it's okay
Waking up from this nightmare
How's your life, what's it like there
Is it all what you want it to be
Does it hurt when you think about me
And how broken my heart is
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say it's okay
It's okay to be angry and never let go
It only gets harder the more that you know
When you get lonely if no one's around
You know that I'll catch you when you're falling down
We came together but you left alone
And I know how it feels to walk out on your own
Maybe someday I will see you again
And you'll look me in my eyes and call me your friend
Take you away from that empty apartment
You stay and forget where the heart is
Someday if ever you love me you'd say its okay
It's okay
It's okay
A budu išle i minje, polako, jedna po jedna epizoda, ima dobrih i do te, iako je jedna od boljih ta :D Tek roger, ninja metal, ninja love, ninja dogs, pirates of the carribean, itd. ^^
Idem sad spavat, igro sam starcraft malo sad :D
sad polako postaje bolje, al daleko opet od onoga što je novije, još kojih 10 epizoda do jebenih stvari, a glupo mi je preskočit prve epizode ^^
Joj da, život je fakat čudna pojava... Nikad, al baš NIKAD ne možeš biti siguran kako će nešto teči, događa se ono čemu se nisi nadao, ono čemu si se protivio, ono čemu si se možda i nadao, al na neki drugačiji, poseban način. A jednu stvar eto znam, to je da je ljubav jedina stvar zbog koje se živi. Nije bitno kakva je ljubav, prijateljska, "ona za vezu" ljubav, iskrena savršena ljubav, ljubav prema životinjama, prema novcu, prema svijetu, prema prirodi, roditeljska ljubav... Sve su to razlozi za koje se živi. Čovjek koji kaže da ne voli ništa, ni samog sebe, a živi i dalje, laže, jer onda vjerojatno barem voli samog sebe i druge mučit, ak ništa drugo... =) Ništa, imam inspiracije, bacam se natrag svojem pisanju pjesama, koje samo nadodajem u zbirku u folder. Otkad se znamo imam već dosta pjesama za nju s obzirom da su mi 3 prve pjesme nestale sa harda, al su ostale na blogu negdje, davno prije... ^^ Morti objavim šta... jednom... hehe...
Vrijeme da otvorim word, ajte uživajte! ^^
Ovako, ja i Ivana smo zadnjih dana naletili na jedan uber smiješan "show", koji su već mnogi gledali, i svi su pišali od smijeha. Odlučio sam stavljat neke epizode, možda i sve, ako mi se bude dalo, jednu na dan il nešto, pa da i vi pišate od smijeha. Prva epizoda je malo manje smiješna jer je... pva, lik je neikusan i to... a eto :D
WARNING: pripremite pelene... =)
Samo htjedoh reći, hvala onima koji su uz mene i to, cijenim to, ali glete, nitko od vas, ali baš nitko ne zna situaciju, čak ni kada bi totalno sve ispričao, opet ne bi znali...
Nemojte sad mislit da je Ivana neš loše napravila, jer nije, shvaćam ju, i ovo što ja nju volim i dalje i čekam, i nadam se da će sve opet biti ok jednom, to je moja stvar, moj izbor...
Ja nju nikada neću moć napustiti, i znam da ona ne bi mogla ni mene, ljudi, samo shvatite da to nije neka zatreskanost ni samo zaljubljenost... Radi se o nečem puno većem i jačem... Nije to baš ono da "ah, gle ju, sad me ostavila, a bili smo dobar par, malo ću bit u kurcu i idemo dalje"... Da je tako jednostavno, ne bi se ni borili za to...
Ponovno kažem, hvala na podrškama, ali znajte da Ivana nije neki bad guy u ovome, neg smo svi, i nije nitko...
Ne želim da ju se gleda po tome kako je nešto loše meni napravila, neg ljudi gledajte malo što mi je ona sve dobro napravila... Ipak je to bitnije... Nemojte ju osuđivati zbog ovog, niti mene baš neš žaliti sad jer ja ovo radim svojom voljom, neg eto, pustite jednostavno, mi znamo što radimo i zašto radimo to što svako od nas radi...
Najte se uvrijedit sad, al eto... Our decisions...
Amin mela lle, ten'oio... Uuner nauva rusv nossa dakirma...
Zna li ko kako je kada ti je život sjeban, dosta sjeban, izdržiš ga jer se nadaš u nešto, u nekoga, nađeš tu osobu, svaki trenutak bude tako lijep, sladak, ugodan, značajan, nađeš smisao svoga života, smisao nečega što si mislio, bolje reći znao da nema smisla... Osjetiti to... Rekli smo da će trajati vječno... Ljubav koju nitko nikada neće moći obrisati... Prelazili smo teške trenutke skupa, i one predivne, i držali smo se čvrsto za ruke i dalje...
Došla je jedna tamna sjena koja nas je zasjenčala, trudili smo se ostati na suncu, ali ta sjena nas je uvijek pratila, dok nas nije potpuno prekrila...
Naša obećanja... naše značenje, pojam... naša ljubav... sve je počelo isparavati...
Sjena je trebala nekoga, ti si odlučila joj pomoći...
Sada govoriš da si uvijek bila nesretna, da si patila, a govoriš i da nisi, da si me voljela jako i da ti je bilo jako lijepo...
I onda opet, nož u leđa, nije ti bilo lijepo, čekala si osobu koja će te upotpuniti...
Zar nismo mi bili savršeni jedno za drugo? Ili nismo...
Voliš me i dalje, shvaćam to, i znam da ćeš me voljeti uvijek, da nikada neće to nestati...
Ali... zašto tako? Zašto mi nekada, kao da to namjerno radiš, želiš nanijeti bol?
Sretan sam kada sam s tobom, sretan sam kada si blizu mene, pružaš mi koliko možeš trenutno...
Ni sam nemogu vjeovati kako tako neko božanstvo može biti moja srodna duša...
Kažeš da jesi, kažeš da nisi, pa da jesi, pa da nisi...
Ne znam...
Lažeš li ili si samo zbunjena nekad? Znam da mi nikad ne bi mogla lagati, pa mislim da je ono drugo...
Ali ja padam, u taj prokleti ponor, padam... Držiš me da ne padnem, ali me opet pustiš, pa ponovno ideš za mnom da me malo pridržavaš...
Nisam savršen, znam to, nisam mogao ispuniti sve tvoje želje, trudio sam se, ali neke stvari nisam jednostavno znao kako...
Sada znam, vidio sam svoje greške, svjestan sam ih, učim svaki dan iz njih i kajem se...
Ali čemu to ako ni ja, ni ti nismo sigurni da će mati koristi?
Što ako me nikad više ne osjetiš kao nekad...
Glup sam i dosadan već samom sebi...
Želim da ti budeš sretna, želim to jako, nikada te više povrijediti...
Ali želim da MI budemo sretni, jer možemo, bili smo, i možemo jednom ponovno biti sretni...
Once again with a feeling...
Možda je ipak vrijeme da zauvijek završimo bajku koju smo započeli...
Možda je ono sve bilo samo da imamo uspomene, ne da je nešto puno više...
Možda bi se samo trebao prepustiti padanju u ponor dalje dok ne dosegnem dno...
Bilo kako bilo, uvijek ću te voljeti, nešto kao iskrena ljubav ne umire tako lako... i nikada neće...
Žao mi je što sam ovo napisao kako sam napisao... Volim i cijenim sve što si učinla za mene ikada...
Samo se jako bojim da sve naše umre zauvijek i da ni vještica, ni suze iskrene ljubavi neće uspjeti to oživiti...
Ne dopusti to...
Je't aime...
"Seize The Day"
Seize the day or die regretting the time you lost
It's empty and cold without you here, too many people to ache over
I see my vision burn, I feel my memories fade with time
But I'm too young to worry
These streets we travel on will undergo our same lost past
I found you here, now please just stay for a while
I can move on with you around
I hand you my mortal life, but will it be forever?
I'd do anything for a smile, holding you 'til our time is done
We both know the day will come, but I don't want to leave you
I see my vision burn, I feel my memories fade with time
But I'm too young to worry (a melody, a memory, or just one picture)
Seize the day or die regretting the time you lost
It's empty and cold without you here, too many people to ache over
Newborn life replacing all of us, changing this fable we live in
No longer needed here so where do we go?
Will you take a journey tonight, follow me past the walls of death?
But girl, what if there is no eternal life?
I see my vision burn, I feel my memories fade with time
But I'm too young to worry (a melody, a memory, or just one picture)
Seize the day or die regretting the time you lost
It's empty and cold without you here, too many people to ache over
Trials in life, questions of us existing here, don't wanna die alone without you here
Please tell me what we have is real
So, what if I never hold you, yeah, or kiss your lips again?
Woooaaah, so I never want to leave you and the memories of us to see
I beg don't leave me
Seize the day or die regretting the time you lost
It's empty and cold without you here, too many people to ache over
Trials in life, questions of us existing here, don't wanna die alone without you here
Please tell me what we have is real
Silence you lost me, no chance for one more day [x2 then continues in the background]
I stand here alone
Falling away from you, no chance to get back home
I stand here alone
Falling away from you, no chance to get back home
Koji je smisao u traženju smisla kada svaki dan taj smisao gubiš sve više i čini ti se sve daljim...
A kiša pada, kapi udaraju u ćelavu glavu nekog finog odvjetnika...
Nosi crnu aktovku u kojoj su dijelovi njegove žene, krv kapa iz sitnih otvora...
Učinio je to radi ljubavi, on kaže, ja mislim da je učinio to da bi mogao nositi aktovku...
Jer je godinama skupljala prašinu u mračnom vlažnom kutu njihove male smočnice...
Vjerujem da je više volio aktovku nego ženu, ipak je ženu stavio unutra, ne aktovku uništio i stavio u ženu...
Bljuvotina na cesti pokraj otvora za kanalizaciju, odurno, kako može cesta smetati bljuvotini i kanalizaciji?
Neka debela žena sjedi u parku i ždere svojih 5 kugli sladoleda od čokolade, doslovce ih gura u usta...
Njeno salo prekriva pola klupe, to njoj ne smeta, barem grije klupu...
Neka djeca se igraju ispred nje, spuštaju se toboganom, klackaju se, ljuljaju, i ispuštaju svoje odurne zvukove koje zovu dječjim smijehom...
Jedno dijete zapne na ljuljačkoj, padne na pod i lupi se glavom u novoobojani bijeli stup...
Napukla mu je glava i počeo je gadno krvariti po stupu, zajedno s tekućinom oko mozga koja se stapala sa krvlju na stupu...
Šteta stupa, morat će se kupiti nova boja za taj stup, onaj koji ga je farbo će psovat što ga mora farbati ponovno...
Žena sa sladoledom gleda u to malo slasno biće kojem se vidi mozak, ali i dalje ždere sladoled, još malo je pojela...
Čovjek s aktovkom stiže polagano djetetu, podiže ga, zabije ruku u djetetov mozak, iščupa komadić i stavi ga u aktovku...
Aktovka je gladna, opet on kaže, ovaj put je možda bio u pravu...
Smrad bljuvotine pomiješan sa mirisom smrću i sladoledom od čokolade je stvaralo savršenu atmosferu...
Za taj kišni dan gdje nije bilo ni kapi kiše...
I što kada nađemo smisao nešto ili nekog prema čemu se potpuno predajemo? Šta ako jednog dana neko dođe i kaže "stani, to više ne može biti tvoj smisao, sada mora biti samo moj"? Smisao koji tražiš cijeloga života jednostavno si neko preuzme, prepušten si ukopavanju u zemlju i čekanju, jer je sav tvoj trud i život uložen u taj smisao koji si proganjao...
Namarie...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa eska au'...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa quanta au'...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa nessa au'...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa tyalie au'...
Sutoio palar cel
amin nauva ilyamenie mela lle,
sutoio an amin tamip'olad
amin nauva ilyamenie mela lle,
manioio beth' amin pedo
amin nauva ilyamenie mela lle,
amin nauva ilyamenie mela lle...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa leitha au'...
Iireoio amin naa ereb yassen lle,
lle karn amin tyav ve' amin naa poika au'...
Sutoio palar cel
amin nauva ilyamenie mela lle,
sutoio an amin tamip'olad
amin nauva ilyamenie mela lle,
manioio beth' amin pedo
amin nauva ilyamenie mela lle...
amin nauva ilyamenie mela lle...
Our song, on elvish... =)
Amin mela lle ten'oio, manioio martea...
(ja naučio malo vilenjačkog dok sam prevađo ovo, ovu gore rečenicu sam sam napiso bez prevađanja ^^ )
Napokon, nakon toliko čekanja i oduševljenja otkad smo čuli da The Burning Crusade izlazi, san nam je bio igrat sa Belfovima zajedno, i sad napokon igramo, iako na trialu od 10 dana, čiji rok ističe u utorak popodne/navečer... =/
Ali ja možda dobijem TBC za ročkas, pa ćemo samo nastavit sa likovima sa triala sad...
Ovo je Ivanina Amariel, warlock, kak u uniformi sjedi u Dead Scaru, 50 m od glavnog grada Blood Elfova - Silvermoon City-a
Ovo je moj Blood Elf Tilnaer, paladin, stojim obučen u uniformu (bez tabarda) ispred banke Silvermoona... Oboje smo level 10 zasad =)
Eto, možda bude još slika jer volim slikat kad smo Elfovi...
Aj eto, uživajte, sada se vraćam uobičajenom gledanju u prazno sa cigaretom u ruci i čekanja da Ivana dođe pa da idemo igrat sa Blood Elfovima... =)
~Keep the faith!~ (even if faith isn't with you...)
Kako je to kada vam oduzmu nešto u što ste položili ijeli svoj život, nešto što vas je spasilo kad vas je trebalo spasit, koga volite više od ijedne stvari na svijetu, zbog kojeg povrijedite roditelje, radije neg tu osobu...?
Jesu li ono sve bile laži? Ili samo umišljaji...
Ili su ovo sada laži?
Boli kako god se okrene...
Kada to sve što ste imali, sada ima neko drugi...
Srce razoreno... komadići njega plaću, vrište...
Kako se to moglo dogoditi, zašto je radije uz njega neg uz mene, zašto mi je goorila da sam joj sve kad nisam, zašto sam ja bio tako neobziran i pustio da tako bude...
Pitanja u glavi...
Svaki dan je sve gori i gori...
Tijelo mi se trese, živci pucaju, suze mi peru već ustajalu odjeću...
Zašto bi se trudio sa životom ako je moj život neko uzeo sebi i polako ga uništava?
Slučajni dodir, i srce mi počne ponovno kucati...
Zagrljaj, i suze nestanu...
Zašto?...
Kako?...
Prozirni sivi oblaci dima postali su učestali u mojoj zagušljivoj sobi...
Što god pogledam, sjetim se nje...
Sjetim se našhi lijepih, najljepših, neopisivih trenutaka...
Govorila si mi da me voliš najviše na svijetu...
Govorila si kako niko neće stati između nas, kako ćemo pokazati svijetu koliko nam je stalo...
Držali smo se u vječnom zagrljaju...
Poljupci su bili božanstveni, strasni, prekrasni...
Srca su se počela hladiti, neobzirno...
Zašto se nisam potrudio i održavao život?
Zašto nisam vidio znakove koje si mi slala?
Posljednji dim, i cigareta je izgorjela...
Ti znaš da ću te uvijek voljeti...
Znam i da ćeš ti mene, iako ne kako si me prije znala voljeti...
Love as pure as snow...
Sjeti se!
Sjeti se nas!
Otvori oči, prestani biti slijepa!
U tuđem si zagrljaju sada...
Tuđi dodir ti znači više sada...
Tuđi...poljubac...
Svakim trenutkom mač mi se zadere u srce, probije ga i ostavi nezacjeljivu ranu...
Padam u ponor, dublje i dublje...
Kako su nam mogli unišititi snove?...
Kako to sada tako malo znači?...
Kada se sjetiš mene teku suze, kada se sjetiš njega, primami ti osmijeh...
Koliko će to trajati?
Zašto ne umrem već? Zašto mi srce ne stane već jednom i završimo to?
Zato jer vjerujem u pravu i iskrenu ljubav... Vjerujem da me voliš...
Vjerujem da ćeš mi ponuditi ruku da me izvučeš iz ponora...
Nema smisla više, čemu sve ako nemam život?
Obećanja, nade, osjećaji...
Lijepi trenuci koje sada proživimo, malo ti znače...
Tko je on, koji nas je tako rastavio?
I zašto još to radi...
Nemoj me pustiti...
Drži me barem jednom mišlju...
Kada otvoriš oči, trenutak čekam, svijet će biti ponovno naš...
You are my heart, my memories, my breath, my dream, my fantasy, my life, my true and only love...
Sada samo čekam... Trpim...
Nadam se da suze neće biti uzaludne...
Zašto si ti tako prokleto lijepa, slatka, zgodna, dobra, inteligentna, pametna, nespretna (na sladak način), jedinstvena???
Zašto mi ne možeš lagati da je sve u redu, da me voliš, zagrliš i poljubiš...
Zašto on to radi...
Uništava sve što smo voljeli jedno kod drugog...
Zašto tebi nije ništa sveto? ...
Čekao sam, i čekat ću i dalje...
Ako me zbilja voliš, nećeš me pustiti da umrem...
Jedina svjetla točka u mom životu...
Je'taime... 4ever...
A bokte, buljim u ovo već 15 minuta, fakat nemam ni jednu temu na pameti... O.o
A možda skoro ovih dana napišem neš, ak mi padne šta na pamet, al čim mi se to dogodi, evo posta... =)
Stavio sam novu pjesmu na ulazni box, pa si poslušajte kad bute imali vremena, jako je dobra... ;)
Sa soundtracka filma Queen Of The Damned; soundtrack je prejeben...
Do idućeg puta! Farewell...
~Keep the faith!~
Natprirodno, jedna od tema koje se jedni zgražaju, drugi smiju na to, treći pričaju o tome s oduševljenjem...
Rasprave o tome da li to postoji ili ne se vode svakodnevno diljem svijeta.
Moje mišljenje i uvjerenje je to da postoji. Zašto mislim tak? Više razloga postoji...
Prvo, oni koji tvrde da to nije moguće zapravo smatraju sebe i čitavu ljudsku rasu najinteligentnijim oblikom života koji postoji i ikada je postojao u beskonačnosti vremena. Smatraju da ne postoji ono što većina ne može shvatit i samim tim ko da govore "Ak mi to ne kužimo, onda ne postoji" što je zapravo jako umišljeno razmišljanje...
Božanstva? Najbolja mi je stvar "otkrivanje vjere", tj. drugim riječima "izmišljanje svojih pravila i nečega što ne postoji, uvjeravanje drugih da je to sve istina i negiranje starih običaja". Zar ne volite kad izmislite neki novi izraz u žargonu (npr. zakon, cool, itd.) i onda želite masu da koristi to makar neće znat da ste to baš VI izmislili, nego sama činjenica da ste nešto proširili? Otkud ljudima pravo reći da paganska božanstva nisu prava, kada su nastala daleko prije nego ova nova? I onda još izmisle bajku o nekom vraču po imenu Isus koji je pomago ljudima (svaka mu čast) kako je on sin božji, kak je on ovo, kak je on ono... Šta ak je on znao pravo božje ime i tam ga je zvao Bog, a zapravo je to bio Zeus? Mah gluposti...
Ghosts... bića bez opipljive materije... Postoje neke snimke duhova ali je to tipa NLOa: neki lik ga vidi, odjednom svaki dan ga neko vidi... Ja iz osobnog iskustva znam da duhovi postoje, kad bi vam ih trebo opisat, tu bi se zajebo jer je to nemoguće... Ne može se osjetiti običnim osjetilima nego nečim drugim što svako od nas u sebi (opisano na neki način)...
Natprirodne moći? Samo jedna činjenica: ljudski mozak je samo 10-13% upotrebljen, Einstein koji je bio genijalac je imo 15% mozga upotrebljeno... Šta bi se dogodilo kad bi neko dosego do 20%?...
Anyway, Natprirodno itekako postoji, ovisi o tome koliko ste vi spremni to prihvatiti ili niste...
~Keep the faith!~
Čega fali u dnašnjem svijetu...
Herojstva, junaštva... Sve se rijeđe i rijeđe pojavljuju ljudi koji će se smatrat herojima (ne uključujem superjunake i te gluposti)...
Ponos, čast, to umire zbog današnjeg društva... "Svi smo jednaki", jesmo kurac, zabij si to tam straga...
Ne postoje dvije jedinke koje su jednake, svi smo živi, i to je istina, ali nitko nije jednak nekom drugom...
Svi se zato ustručavaju da budu drugačiji od drugih, da se istaknu i da se zbilja pokažu junacima...
U svima nama čuči jedan mali junak i viče "let me out you bastard!" a niko ga ne sluša, neg se odnose prema njemu kao prema nekom zatvoreniku...
Mene uvijek pogodi kad vidim u filmu/igrici/itd. neku situaciju sličnu ovoj koju ću sad ukratko ispričat:
20ak hostile likova ganja 4 čovjeka. Oni jedva uspjevaju pobjeć jer su tih 20ak prebrzi. Jedan od te 4vorice se zaustavlja i ostaje se boriti tek toliko da ovi ostali stignu pobjeć, makar to znači njegovu sigurnu smrt.
Ima i danas heroja, ali se to više ne poštuje kao nekad i oni ostaju u sjeni...
Mnoge dobre stvari su ostale i još će ih više ostat u sjeni uskoro ako se nastavi negiranje najvrijednijih osobina ljudi...
~Keep the faith!~
